Oslobađanje od tihe Anksioznosti ,kako pronaći svoj glas i granice
Updated: 13. velj
Neke osobe su rođene senzitivne, a neke to postanu s vremenom — kroz iskustva, kroz bol, kroz godine potiskivanja vlastitih emocija. Kod nekih se ta osjetljivost vidi odmah, a kod nekih je neprimjetna sve dok ne progovore o tome što nose u sebi i kroz šta prolaze.
Jer najtiše duše često nose najteže terete.
Anksioznost često ne izgleda dramatično. Nije uvijek glasna, nije uvijek vidljiva. Ponekad je to samo tiho zatezanje u grudima, osjećaj da moraš biti “u redu” bez obzira na sve. To je teret koji nosimo godinama, dok učimo kako biti prihvaćene, kako se uklopiti, kako šutjeti da ne bismo remetile tuđi mir. No, taj teret polako nas troši iznutra. Ovaj tekst vodi vas kroz razumijevanje tihe anksioznosti i kako pronaći svoj glas i granice da biste se oslobodile tog tereta.

Šta je tiha anksioznost i kako se manifestira
Tiha anksioznost nije uvijek prepoznatljiva kao klasični simptomi nervoze ili panike. Ona se skriva u malim, svakodnevnim stvarima:
Stalni osjećaj napetosti u tijelu – u ramenima, stomaku, vilici ili grudima.
Navika da se prilagođavamo i šutimo kako bismo izbjegle sukobe ili povrijedile druge.
Osjećaj da uvijek moramo biti “dobre” i prihvaćene, čak i ako to znači da zanemarujemo sebe.
Strah od vlastite sjene, osjećaj da smo stalno u pripravnosti, ali ne znamo zašto.
Ova anksioznost se gomila godinama, dok učimo da se gubimo u očekivanjima drugih, dok radimo poslove koji nas iscrpljuju ili ostajemo u odnosima koji nas ne ispunjavaju. Tijelo počinje slati signale koje često zanemarujemo.

Moja priča
U nazad par godina bojala sam se svoje vlastite sjene.
Stalno sam imala osjećaj nelagode u svom tijelu i bila sam neprestano napeta, ali nikad nisam znala zbog čega. Moj nervni sistem bio je toliko slomljen, zdravlje narušeno, kao da je netko isisao cijeli život iz mene — svu poletnost, energiju, zadovoljstvo.
Od pozitivne i nasmijane osobe, pune života i ljubavi za sve, polako sam prerasla u nekoga tko se boji samog sebe.
U osobu koja se nije usudila druge povrijediti da ih ne bi izgubila i ostala sama.
U nekoga tko izbjegava konflikte, jer kad bih se našla u društvu gdje se pilo, glasno pričalo ili svađalo, moje tijelo bi drhtalo od straha i nemira.
Noći su bile najteže.
Nisam mogla spavati, imala sam noćne more i vrtjela u glavi svaku izgovorenu riječ.
I tako — iz dana u dan, iz godine u godinu.
U jednom periodu, moje tijelo je počelo govoriti još glasnije.
Pojavili su se osipi po koži, toliko jaki da sam hodala od doktora do doktora, tražeći odgovor.
Nikad nije ustanovljeno što je uzrok.
Tek kasnije, kada sam krenula u proces osobnog rada na sebi — uz holisticke promjene prehrane i dodatak vitamina — moje tijelo je počelo polako smirivati svoje signale.
Zdravstveni problemi, poput osipa na koži, često su tihi fizički odraz unutarnjih borbi s anksioznošću i strahovima.Tijelo govori kada mi šutimo.Tijelo pamti kada mi potiskujemo.
Tijelo viče kada mi godinama ne slušamo sebe.
Neke situacije i riječi nisu bile upućene meni, ali sam ih osobno doživljavala.
U sebi sam patila, povrijeđena, emocionalno nesigurna, sa začepljenim ustima da ne povrijedim nikoga… baš onako kako su mene povrijedili.
Anksioznost i strah rasli su u meni jer se zapravo bojite svega — najviše onda kada ste previše u budućnosti i kada ste nesigurni u sebe, u to što će se desiti tamo negdje u daljini. Trenutak buđenja
Jednom dođe trenutak kada se toliko izmorite od svega.
Od svakog pokušaja da iznova vrtite film.
Od svakog pokušaja da razumijete ono što vas je godinama lomilo.
Moja sreća je što nikad nisam posegnula za teškim lijekovima.
Umjesto toga, odlučila sam da je sve u meni — i da moram postepeno proći kroz sve što se godinama skupljalo .
Da moram vidjeti gdje je problem i zašto je nastao.
I tako dođete do zvaničnog rješenja:
odbacite sve ono što vam ne služi, što vas emocionalno i ljudski uništava.
Počnete s laganim prelascima na disanje i meditaciju.Više šetnje.Više trenutaka za sebe.
Više povratka sebi.
Da li mi je žao što nisam izgovorila ono što mi je bilo na duši?
Definitivno da.
Ali i to je lekcija.
Poruka koju želim ostaviti
Ovim vam želim skrenuti pažnju da naučite voditi brigu o sebi.
Naše emocije su zaista bitne.
I ponekad je potrebno imati zdrave konflikte i razgovore — reći ono što vam smeta i kako se osjećate.
Jer kad izbacite teret iz sebe, smanjujete šanse da se u vama nakupljaju anksioznost, depresija i strahovi.
Niste dužne šutjeti.
Niste dužne trpjeti.
Niste dužne nositi tuđe terete.
Vaše tijelo vas čuje.
Vaše emocije vas trebaju.
A vaš mir vrijedi više nego bilo čije nezadovoljstvo.
Kako društvene norme utiču na anksioznost
Društvo često od nas traži da budemo tihe, prilagođene i jake, ali ne za sebe, nego za druge. To znači:
Učenje da se ne izražavamo slobodno da ne bismo povrijedile tuđe osjećaje.
Potiskivanje vlastitih potreba da bismo sačuvale odnose ili izbjegle usamljenost.
Rad u okruženjima koja nas iscrpljuju, jer se bojimo promjene ili nemamo drugi izbor.
Ovakav način života stvara duboku unutarnju napetost i osjećaj izgubljenosti. Anksioznost postaje tihi pratilac koji nas prati, ali ga rijetko priznajemo.
Prvi koraci ka oslobađanju od tihe anksioznosti
Oslobađanje počinje priznanjem sebi da je dosta. Da je umorno biti neko ko se gubi u svemu što nije. Evo nekoliko konkretnih koraka:
Prepoznajte i prihvatite svoje osjećaje bez osuđivanja.
Vratite svoj glas – počnite izražavati svoje misli i potrebe, čak i ako je to teško.
Postavite granice u odnosima i na poslu, naučite reći “ne” bez osjećaja krivice.
Vratite svoje tijelo sebi kroz svjesno disanje, pokret i odmor.
Ne izvinjavajte se za svoje emocije – one su dio vas i imaju pravo postojati.
Ovi koraci nisu laki, ali su ključni za unutarnje iscjeljenje i povratak sebi.

Kako njegovanje sebe pomaže u smanjenju anksioznosti
Njegovanje sebe nije luksuz, već potreba. Kad se brinemo o sebi, tijelo i um dobijaju priliku da se opuste i obnove. Evo nekoliko primjera kako to možete raditi:
Redovne pauze i odmor – čak i kratki trenuci tišine mogu smanjiti napetost.
Fizička aktivnost – šetnja, joga ili bilo koji pokret koji volite pomaže u otpuštanju stresa.
Praktikovanje svjesnog disanja – fokus na dah smiruje nervni sistem.
Postavljanje realnih očekivanja – ne morate uvijek biti savršene ili dostupne svima.
Traženje podrške – razgovor s prijateljima, terapeutom ili grupama podrške može biti od velike pomoći.
Njegovanje sebe vraća kontrolu i pomaže da se anksioznost ne gomila u tišini.
Kako pronaći svoj glas i postaviti granice
Pronalazak vlastitog glasa znači naučiti slušati sebe i izražavati svoje potrebe jasno i odlučno. Postavljanje granica štiti vaš unutarnji mir i energiju. Evo kako to možete učiniti:
Identifikujte šta vam smeta ili iscrpljuje – budite iskrene prema sebi.
Vježbajte izražavanje svojih granica u malim situacijama.
Budite dosljedne – granice su važne samo ako ih poštujete.
Prihvatite da će neki ljudi biti nezadovoljni – to je dio procesa oslobađanja.
Koristite “ja” izjave – na primjer, “Ja osjećam...” ili “Meni treba...”, što smanjuje mogućnost sukoba.
Ove vještine grade samopouzdanje i smanjuju osjećaj anksioznosti.

Put iscjeljenja je dug, ali vrijedan
Iscjeljenje od tihe anksioznosti nije brz proces. To nije medicinski tretman ili tehnika koju možete naučiti preko noći. To je putovanje unutarnjeg vraćanja, intuitivnog povezivanja sa sobom i prihvatanja vlastitih osjećaja. Kad jednom počnete vraćati svoj glas, granice i tijelo sebi, otvarate prostor za život u kojem ste autentične i slobodne.
Anksioznost nije vaša greška. To je signal da ste predugo bile daleko od sebe. Vrijeme je da prestanete nositi tuđe terete i počnete živjeti za sebe.
Oslobađanje od tihe anksioznosti znači dati sebi dozvolu da budete vidljive, da kažete šta vam treba i da se brinete o sebi. To je početak novog poglavlja u kojem ste vi na prvom mjestu.
Sljedeći korak može biti jednostavan: zapišite danas tri stvari koje želite promijeniti u svom životu da biste se bolje osjećale. Mali koraci vode do velikih promjena.
Mirella Soulara & Serapha 💖
Glas intuicije. Energija istine. Put svjetlosti.
Sve što pišem dolazi iz mog istinskog pronalaska sebe. Ovi tekstovi su odraz mog unutarnjeg svijeta — proživljenog, osjetilnog, iskrenog. Kroz intuiciju, duhovnu praksu i svakodnevne izazove, učim kako živjeti u skladu sa sobom autenticno ,svjesno i svojom energijom i dijelim to s vama.
Ako vas moje rijeci dotaknu, možda smo na istom putu - samo razlicitim koracima !








Komentari